Thursday 10 April 2014

One Year Later...

A Year And Some Change.

I've never thought of myself as brave. The things I've done were just things that I "had to do" in life and I never once stopped to think how many people my age would do this too.
***
Nikada sebe nisam doživljavala kao hrabru osobu. Stvari koje sam radila su stvari koje sam jednostavno "morala" da uradim u životu i ni jednom nisam stala da razmislim koliko bi ljudi mojih godina to isto uradilo.



Sirogojno (post)

A  blog, a new country and a year later, I realized that I never, not once, told myself "Good job!" or "Well done, Tamara!". I guess that there is still a lot to learn then. :)
***
Blog, nova država i godinu dana kasnije, shvatila sam da sebi niti jedan jedini put nisam rekla "Bravo!" ili "Svaka čast, Tamara!". Pretpostavljam da onda imam još mnogo da učim. :)

First post/Prvi post

How did I start writing this blog?
I was sick and at home. I wrote a few lines about Oriflame brushes on ana.rs forum and I got a message from a girl asking me why I don't have my own blog. It took a few days of persuasion and a lot of "Oh but what if I'm not good enough's" and on April 2013 I made T's World of Colors.
***
Kako sam počela da pišem ovaj blog?
Bila sam bolesna i kod kuće. Napisala sam par redova o Oriflame četkicama na ana.rs forumu i dobila sam poruku od jedne devojke koja me je pitala zašto ja nemam blog. Trebalo je par dana nagovaranja i puno izgovorenih "Ali šta ako ja nisam dovoljno dobra za to" i u aprilu 2013. sam napravila T's World of Colors.
Oriflame (here)

I guess I wanted to have my own blog, but I needed someone to push me a bit. I remember the first post I wrote. I was so nervous and every ten minutes I would check for new page views and comments!
***
Izgleda da sam želela da imam blog, ali mi je bilo potrebno da me neko malo pogura. Sećam se prvog članka/posta koji sam napisala. Bila sam strašno nervozna i svakih deset minuta sam proveravala broj pregleda i komentara!


Sarti (post)

Sarti (post)

Sarti (post)

I'm glad I did it. I'm also very glad that I didn't start too seriously (like so many others do these days). This blog wasn't started so I could get free products or earn money from it. I started it as a hobby and I am proud that it still is a hobby, because for me that means I enjoy writing it. In the end, if you're not happy, it's not worth it. And I'm happy. I wrote and still write when I can, feel like it and when I have something to say.
***
Drago mi je što sam to uradila. Takođe mi je drago što nisam počela preozbiljno (kao što mnogi počinju ovih dana). Ovaj blog nije napravljen da bih ja dobijala besplatne proizvode ili da bih zarađivala od njega. Počeo je kao hobi i ponosna sam što je još uvek hobi, jer to za mene znači da uživam u pisanju. Na kraju krajeva, ako niste srećni, nije vredno truda. A ja sam srećna. Pisala sam i pišem kada mogu, kada se tako osećam i kada imam šta da kažem.


Sirogojno (post)

Sirogojno (post)

Sirogojno (post)

For all of you who are reading this, I just want to say THANK YOU! Your comments and feedback have made it all more fun and worthwhile.
***
Za sve vas koji ovo čitate, želim da vam kažem HVALA! Vaši komentari i povratne informacije su učinile ovo zabavnim i vrednim truda. 


Post

Post
Post









Post

Front Cover (post)

Post

Barry M (post)
 


Flormar (post)



After lousy jobs, a life in a country that doesn't have a lot to offer, a blog, struggles, moving to a different country, trying to survive, visa issues, a few tears here and there, many smiles and a lot of music, I can say that I'M GLAD I DID IT and I would do it again.
***
Nakon loših poslova, života u državi koja nema mnogo da ponudi, posle bloga, borbi, selidbe u drugu državu, pokušavanja i preživljavanja, komplikacija s vizama, po koje suze tu i tamo, osmeha i puno muzike, mogu da kažem da MI JE DRAGO ŠTO SAM OVO URADILA i uradila bih sve ponovo.


Sirogojno (post)

Now I'm taking the time to stop and tell myself "Well done, you are very brave."
Just remember.
Take a break sometime.
Breathe in.
Breathe out.
Smile for no reason.
You're alive.
That's good enough.
***
Sada koristim trenutak da se zaustavim i kažem sebi "Bravo, ti si hrabra."
Samo upamtite.
Povremeno napravite pauzu.
Udahnite.
Izdahnite.
Nasmešite se bez razloga.
Živi ste.
To je dovoljno.



xoxo,
Tamara

7 comments:

  1. Replies
    1. Bas ono sto sam ja sebi trebala da kazem :D Hvala. Post izgleda kao da ga je narcis pisao, ali ajd' sad...

      Delete
  2. Čestitam, draga Tamara! Svakako si donela pravu odluku tj. odluke, a što se bloga tiče najvažnije je da pišeš iz pravih razloga i da te čini srećnom i želim ti da tako bude još dugo dugo... ;)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala Tijana! Pisacu dok god me to cini srecnom :)

      Delete
  3. Ti si vrlo hrabra i treba da budes ponosna na sebe :)
    Evo mene inspirises, i to je najvaznije - da siris konstruktivnost i kreativnost oko sebe. Ne obaziri se na druge koji samo cekaju da zalaju i na najmanju sitnicu, tuzne su to egzistencije i bas ne volim takve ljude, a od te sorte ih ima dosta. Zaista, psi laju, karavani prolaze ;)
    Divan ti je blog, jedan mi je od drazih, jer je bas kao neka vesela bojanka prepuna svega :-}
    Slike noktiju su ti preprelepe <3
    Samo nastavi hrabro i sreca te nece napustiti, veliki pozdrav i sve najbolje za blogobrZdej ti zelim od srca, kao i da ove godine odes na Tasos :)
    Alekta*

    ReplyDelete